Bisera Turković: BiH nema standard Njemačke, ali neka mladi ljudi nameću svoje ideje i preuzmu kormilo

Prema zvaničnim podacima, pad prihoda od indirektnih poreza u prvih sedam mjeseci ove godine je iznosio 437 miliona KM ili 9,6 posto u odnosu na 2019. Podaci govore da je najveći pad zabilježen u aprilu i maju, kada su uvedene restriktivne mjere, ali je donekle ohrabrujuće da se situacija počela popravljati u junu i julu. Ipak, smatram da će se u narednim mjesecima značajno osjetiti pad prihoda, posebno zbog činjenice da je drastično smanjen broj dolazaka turista, ali i naših građana iz inostranstva u BiH, kao i zbog činjenice da je smanjen uvoz i izvoz. Nažalost, mnogi građani su zbog globalne pandemije ostali bez posla.

U svojstvu zamjenice predsjedavajućeg Vijeća ministara, tokom posljednjih nekoliko mjeseci sam nastojala da posjetim i podstaknem lokalne aktere, prije svega bh. kompanije, da iznađu način da pomognu lokalnim i državnim vlastima u borbi protiv ovog virusa i negativnih posljedica koje će ostaviti. Pokušala sam da istražim na koji način se može podstaći domaća proizvodnja, te na koji način se bh. proizvodi mogu plasirati na tržište, a da se efektivno suzbije širenje virusa. Tome svjedoče moje posjete farmaceutskim kompanijama i drugim privrednim društvima. Rečeno mi je u više navrata da smo u stanju proizvesti lijekove i ostalu opremu.

Analize pokazuju da se moramo okrenuti svom tržištu i vlastitoj proizvodnji, da tržište otvorimo primarno za naše firme, da reduciramo strane firme koje se nameću ovdje. Kao što sam već navela, prema meni dostupnim informacijama, u BiH 80% lijekova dolazi iz inostranstva, a samo 15% iz domaće proizvodnje. Domaći proizvođači kažu da mogu sa 80% lijekova popuniti i zadovoljiti tržište BiH. Slični trendovi trebaju da se pokrenu i u drugim granama i industrijama. Uvozimo vodu, a naša, iako kvalitetnija, se bori za domaće tržište. COVID-19 je pokazao koliko je bitno da imamo našu proizvodnju. Sve to svakako treba da bude praćeno odgovarajućim subvencijama i drugim vidovima pomoći. Ja ću svakako podržati sve dobro utemeljene prakse i preporuke koje predloži struka, vodeći se primarno zaštitom interesa naših privrednika i očuvanjem radnih mjesta“

Zašto Bosna i Hercegovina ne otvori granice za strane državljane, uz negativan PCR test? Da li bi to pomoglo privredi, a posebno turizmu?

Na sjednici Vijeća ministara koja je održana prije godišnjih odmora inicirala sam to pitanje, ali inicijativa nije urodila plodom. Naravno, predsjedavajući Vijeća može zakazati vanrednu telefonsku sjednicu kad god on to želi i staviti na dnevni red odlučivanje o tom pitanju, kao što smo činili tokom ove sedmice o drugim pitanjima.

Moj prijedlog jeste da se otvore granice za sve državljane s kojima Bosna i Hercegovina ima bezvizni režim, uz negativan PCR test.

Treba učiniti sve da zemlja ide naprijed, da privreda ide naprijed. Cijeli jedan sektor i dio ekonomije je doveden u pitanje. Najurgentnije je potrebno donijeti odluku o otvaranju granica. Nema smisla da se uz testiranje ne dopusti da turisti dođu u BiH. Mi moramo imati hrabrosti i donijeti takvu odluku, koja je u interesu naše privrede i naših građana. Turizam je trenutno u veoma teškoj situaciji. Zabilježeni su višemilionski gubici. Dakle, potrebno je hitno donijeti odluku za otvaranje granica, kako bi ljudi, uz testiranje, odnosno negativan test, mogli doći u našu zemlju. Mislim da je Turska, naravno uz jednu dozu rizika, napravila odličan potez kada je ostavila otvorene granice za turiste, čime je pomogla svojoj ekonomiji. Vijeće ministara BiH je, prema važećoj odluci, otvorilo granice naše zemlje za državljane zemalja članica Europske unije i zemalja članica šengenskog sporazuma, kao i za sve strance koji posjeduju višekratnu šengensku vizu ili vizu zemalja Europske unije ili odgovarajuću dozvolu boravka u zemljama Europske unije i šengenskog područja, ukoliko posjeduju potvrdu o negativnosti testa na virus SARS-CoV-2, ne stariji od 48 sati do trenutka ulaska u Bosnu i Hercegovinu. Time je otvoren prostor za ulazak jednog broja turista u našu zemlju, a i za najveći broj ljudi koji imaju bh. porijeklo, ali koji su se u međuvremenu odrekli bh. državljanstva.

Istina je da je BiH još uvijek zatvorena za veliki broj stranih državljana koji troše značajan novac u našoj zemlji i to nije dobro.

Da li ste sa kolegama eventualno razgovarali o uvođenju recipročnih mjera Hrvatskoj, s obzirom da je epidemiološka slika u toj zemlji sve lošija?

Imam prijateljske odnose sa ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske, Gordanom Radmanom, razgovaramo o svim otvorenim pitanjima. Neke odluke ne ovise samo od RH. Svako se bori za interes vlastite zemlje. Njima je stalo da očuvaju svoj status u kontekstu EU, koji je ugrožen, s obzirom na epidemiološku sliku, a nama je stalo da nam se otvore granice susjednih zemalja bez dodatnog testiranja. Fer je da se ima cjelokupna slika prije donošenja sudova i naravno da se brane interesi Bosne i Hercegovine.

Da li je sva humanitarna pomoć koja je stigla u Bosnu i Hercegovinu za borbu protiv korone podijeljena? Ako nije, šta je sve i dalje u skladištima i zbog čega/koga?

Mislim da je javnost upoznata s tim da još uvijek postoji značajna medicinska oprema koja nažalost nije podijeljena. Imamo situaciju da nam prijateljske zemlje doniraju opremu, koja se treba podijeliti medicinskim ustanovama, ali očigledno imamo namjerne opstrukcije.

Traže se pojedinačne cijene robe i spiskovi robe, koje nisu tražene kada je dolazila pomoć iz Rusije ili nekih drugih zemalja. Svjesno se usporavaju i koče procesi i prebacuje odgovornost s jedne institucije na drugu.

Imamo robu iz dva aviona u skladištima, dok npr. iz UKC-a Tuzla upućuju apele za pomoć. To je zaista nedopustivo i šalje lošu sliku o nama, jer smo u nekoliko navrata slali dopise i od donatora tražili svaki put neku novu dodatnu dokumentaciju. I tako već tri mjeseca. Logičan zaključak koji se nameće je da neko svjesno sve ovo koči i direktno radi na štetu zdravlja naših građana. Poslije mnogo uloženih napora da dobijemo pomoć u medicinskoj opremi, imamo opstruiranje da se ona podijeli. Mi smo jako zahvalni našim prijateljskim zemljama i organizacijama koje su pokazale svoju velikodušnost. Međutim, zakazale su pojedine institucije u BiH koje nisu dovoljno fleksibilno reagovale na date izazove i na ovu vanrednu situaciju.

Ponavljam da je vrijeme da se pošiljka pošalje na odgovarajuću destinaciju, kako bi mogla doći do krajnjih korisnika, dok je još upotrebljiva. Provjerila sam sa stručnjacima na polju prava, finansija, poreza i carina, te su me svi uvjeravali da postoje modaliteti da se medicinska pomoć „otkoči“, ali da očito nedostaje volja da se to učini. Molim sve one koji rade svoj posao savjesno da odreaguju, te da postupe u skladu s važećim propisima, u protivnom neko će morati odgovarati.

Govorili ste da za propuste tokom pandemije neko od nadležnih treba otići u zatvor, odgovarati za nedjela, kako se slične stvari ne bi ponavljale. Kako onda komentarišete aferu "Respiratori" i pritiske SDA na rad pravosuđa?

Konkretno sam govorila da neko treba odgovarati jer medicinska pomoć ni poslije tri mjeseca od prispjeća nije podijeljena, te da zbog tog nečinjenja ustanove i građani trpe. Svako ko direktno ugrožava život naših građana mora biti pozvan na odgovornost, kako se slične stvari ne bi dešavale u budućnosti.

Govorila sam o nesavjesnom radu, o ljudima koji sjede na odgovornim pozicijama, a čiji je nerad ili ignorisanje ozbiljnosti situacije moguće potencijalno konstituisati kao krivično djelo. Dakle, to su slučajevi kada su pojedinac ili grupa ljudi očito nesavjesno postupili u vršenju dužnosti, pa zbog toga neko pravo bude teško povrijeđeno ili nastupi imovinska šteta za nekog. Mislim da su takve radnje danas prisutne na sceni, te mislim da bi Tužilaštvo BiH trebalo da ozbiljno pristupi istragama ovih radnji. Znam da ovo nije jednostavno, niti lako za dokazati, ali jednako vjerujem da tužioci i tužilaštava na svim nivoima, koji imaju nadležnost za postupanje, treba da štite prava naroda.

Kada je u pitanju slučaj sa nabavkom respiratora mislim da je važno da sačekamo šta će kazati pravosuđe ove zemlje, imajući u vidu informaciju da je Institut za mjeriteljstvo BiH ocijenio da su nabavljeni respiratori namijenjeni za stacionarnu upotrebu.

Ne mislim da je SDA vršila pritisak na rad pravosuđa, smatram da je bila u obavezi da ukaže na neke nelogičnosti i neprincipijelnosti u radu, te na selektivno procesuiranje. Ukoliko iznesete svoj stav, to ne znači da vršite pritisak. Potrebno je da imamo iste aršine koji se primjenjuju jednako za sve na cijeloj teritoriji BiH.

Često ste optuživani da ne radite ništa na sprečavanju migrantske krize. Kako ocjenjujete izjave novog ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Selme Cikotića o "seksi idejama o vraćanju migranata u njihove zemlje porijekla" i "povećanoj potrošnji migranata, kao pozitivan aspekt migrantske krize"? Da li su po Vama te izjave bile neumjesne?

Kolega Cikotić je 20 dana nakon imenovanja na poziciju ministra sigurnosti BiH posjetio Unsko–sanski kanton i predstavio plan za upravljanje migrantskom krizom. To je naznaka da ima namjeru da se ozbiljno posveti svom poslu i rješavanju ovog velikog problema. Davno sam naučila da je mnogo važnije da gledam šta neko radi nego da slušam što kaže. Mislim da je to suštinski puno važnije za sve nas. Danas imamo puno dobrih govornika i nikakvih djela iza njih, isto kao što imamo vrijednih ljudi koji danonoćno rade, a svoj rad ne prezentiraju u javnosti, niti se time hvale. Migrantska kriza u BiH je ozbiljan sigurnosni problem, i dugo ćemo se s njom nositi.

Kako se Bosna i Hercegovina nosi s migrantskom krizom, da li zaista dobro upravlja?

Migrantska kriza je globani problem, koji je u BiH, zbog različitih političkih pristupa i pogleda dodatno usložnjen. Migranti koji dolaze u našu zemlju su uglavnom koncentrisani u Tuzlanskom, Unsko-sanskom i Kantonu Sarajevo, zbog čega mi tražimo da se teret ove krize rasporedi na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Mnogo je različitih segmenata ove krize. Najprije, migranti vrlo jednostavno prelaze Drinu i iz Srbije ulaze u našu zemlju. Istovremeno, imamo ogromne otpore da se nenaoružani pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine rasporede na našoj istočnoj granici, kako bi spriječili ulazak migranata, imamo odbijanje Frontexa, neprihvatanje mađarske pomoći u specijalno obučenim graničnim policajcima... Migranti su sada praktično zaglavljeni u jednom djelu naše zemlje. Potrebno je uložiti dodatne napore, kako bi se krizom upravljalo sa državnog nivoa, ali je isto tako potrebno da se ukaže gdje su stvarni problemi u našem slučaju. Ključno je da se zaustavi dolazak novih migranata u Bosnu i Hercegovinu, da se sankcionišu svi oni koji stvaraju probleme, te da se obezbijedi smještaj u kampovima za one koji trenutno borave ovdje, dok ne započne rješavanje njihovog statusa. Mislim da međunarodne organizacije i institucije trebaju dati snažniju podršku našoj zemlji i očuvanju njenih granica.

Da li se mogu očekivati deportacije hiljada ilegalnih migranata u zemlje njihovog porijekla i da li se radi na tome?

Mi zagovaramo vraćanje migranata u zemlje njihovog porijekla i na tome ćemo raditi u budućnosti. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović jučer je saopštio da je Pakistan pristao da se zaključi ugovor o readmisiji - vraćanju migranata iz Bosne i Hercegovine u Pakistan. Mislim da je ovo dobar put za vraćanje migranata u zemlje njihovog porijekla. Ali, potrebno je da se smanji poroznost naše istočne granice i da se ne dopusti ulazak migrantima. Ukoliko to nismo u mogućnosti sami odraditi, trebamo međunarodnu pomoć, a mi odbijamo i Frontex, a kamoli šta drugo. Opravdano se postavlja pitanje: Zašto?

U Washingtonu će se početkom septembra održati dugo očekivani sastanak predstavnika Srbije i Kosova. Šta Bosna i Hercegovina može očekivati od potencijalnog "dogovora" Beograda i Prištine?

Pitanje odnosa Srbije i Kosova već dugo operećuje odnose u regionu. Mislim da bi mogući dogovor značajno relaksirao odnose. U ovom periodu tenzija, svjetske krize, regionalnih političkih napetosti, ovakav dogovor bi definitivno bio prihvaćen kao pozitivna vijest, ukoliko se radi o istinskom izrazu volja obje strane, koje su uskladile vlastite ciljeve i položaj u odnosu na problem.

Ono što je ključno za BiH je da ovaj dogovor bude prihvaćen kao volja obje strane, zvaničnog Beograda koji uživa povjerenje velikog broja građana Srbije, te u tom smislu, kao legitiman iskorak ka dostizanju regionalne stabilnosti.

Kako komentarišete dokument Milorada Dodika i sastanak u Beogradu uoči vašingtonskih pregovora Srbije i Kosova. Imaju li građani razloga za brigu i strah ili je ovo još jedna predizborna kampanja?

Milorad Dodik kao član Predsjedništva BiH treba da vodi računa o interesima zemlje koju predstavlja. Sastanak u Beogradu se tumači i kao pokušaj jačanja pozicije Srbije u predstojećim pregovorima sa Kosovom. Naravno, za nas, unutrašnji odnosi i uređenje Bosne i Hercegovine, nema apsolutno nikakve veze sa odnosima Srbije i Kosova, niti se može praviti bilo kakva paralela.

Treba biti oprezan jer, očigledno je da još uvijek postoje politike, a što je vidljivo kroz različite procese i odnose, koje žele u miru završiti ono što nisu uspjeli u ratu. Naravno, svaki takav pokušaj dovodi do kršenja Dejtonskog sporazuma i nestabilnosti u regionu.

Mnogo je stavova izneseno po ovom pitanju. Ja ću samo kratko dodati da ovaj potez nije nešto što se nije moglo očekivati. Ono što jeste zanimljivo je činjenica da gospodin Dodik izgleda ni sam nije uvjeren u svoju trenutnu strategiju djelovanja, te da u slučaju neuspjeha, on više vjerovatno neće imati nove ideje za mobilizaciju svojih političkih ciljeva kod građana, kojima već godinama ništa nije dao, osim obećanja i lažnog samopuzdanja da vodstvo kojem vjeruju, radi u njihovom najboljem interesu.

Jedno je jasno - Bosna i Hercegovina je postojala 1.000 i više godina i ona opstaje, a umjetne tvorevine nastaju i svojim agresivnim djelovanjem nestaju. Ne bih se mnogo igrala sa ljudima koji su mnogo dali za odbranu svoje vijekovne domovine. I njihovo strpljenje ima kraja. Stalno provociranje može da bude kontraproduktivno.

Na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH Milorad Dodik je odbio dati podršku Deklaraciji EU o predsjedničkim izborima u Bjelorusiji. Kako gledate na to?

Odbijanje podrške Deklaraciji Evropske unije o predsjedničkim izborima u Bjelorusiji predstavlja antievropsko djelovanje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i u suprotnosti je sa ranijim dokumentima, čijim se prihvatanjem naša zemlja opredijelila da slijedi odluke Evropske unije kada je u pitanju vanjska politika. Istovremeno, susjedna Republika Srbija, podržala je Deklaraciju EU o izborima u Bjelorusiji, što je objašnjeno kao čin usaglašavanja politike ove zemlje sa evropskom. Gospodin Dodik, koji je jedini u regionu čestitao ponovni izbor predsjedniku Bjelorusije, po ko zna koji put je ostao usamljen u svojim stavovima, koji nanose štetu vanjskoj politici i putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Obzirom da je većina naših građana, bez ikakve dileme, jasno opredijeljena da želi biti dio evropske porodice, važno je da se zvaničnicima Evropske unije jasno kaže ko su kočničari napretka ove zemlje.

Koliko Bosna i Hercegovina danas lobira u svijetu, i kako glavni svjetski igrači (SAD, EU, Velika Britanija, Turska...) gledaju na separatističke izjave zvaničnika RS-a?

Većina najmoćnijih svjetskih zemalja ima jasan i nedvosmislen stav kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu, jasni su stavovi navedenih zemalja kada su u pitanju separatističke izjave pojedinih zvaničnika. Uostalom, to su mnogo puta i demonstrirali i na sjednicama Vijeća za provedbu mira (PIC).

Suština je da ovakvim izjavama postaju neprihvatljivi sagovornici u bilo kojoj civiliziranoj zemlji, posebno kada se tome doda i konstantno negiranje genocida. Uz negativan imidž u svijetu, takve izjave doprinose i odbijanju privrednika da investiraju u našu zemlju, jer se stalno stvara osjećaj nesigurnosti.

Neki akteri u BiH očito vole da koriste vrijeme opšte krize za kreiranje dodatnih nestabilnosti. Izjave o secesiji i "dezintegraciji BiH" od strane brojnih neodgovornih političara su samo jedan primjer toga. Dobri poznavaoci Ustava BiH će reći da je dezintegracija zemlje pravno nemoguća, ne samo zato što ova opcija mirnog razilaženja nije predviđena u Ustavu BiH, već zato što bi njenim potencijalnim aktiviranjem, Ustav BiH praktički prestao da postoji (kao i Dejtonski mirovni sporazum), te bi se BiH vratila u stanje prethodnog međunarodno priznatog pravnog poretka prije Dejtona, a to je Ustav RBiH, u kojem RS nije ni postojala. Moram da osudim ove neoprezne i neozbiljne pokušaje destabilizacije na djelu, jer njihovi akteri očito ne shvataju dobro situaciju u kojoj se nalaze i način na koji djeluju. Očekujem i u ovom slučaju reakciju državnog tužilaštva.

U kakvom je stanju Bosna i Hercegovina danas i kojim argumentima (osim prirodnih ljepota) ubijediti mlade i obrazovane osobe da ostanu u svojoj domovini iako im bh. političari svakodnevno kreiraju sumorne perspektive?

Činjenica je da je veliki broj mladih ljudi otišao iz BiH u proteklim godinama. Ali isto tako, činjenica je da je većina mladih ljudi ostala da živi i radi u domovini. Naša zemlja ne može trenutno pružiti onakav životni standard kakav imaju Njemačka ili Austrija - zemlje u koje bh. građani sada mogu puno lakše otići. Međutim, mladi ljudi će u narednim godinama biti nosioci svih najvažnijih procesa u našoj zemlji. Neka im to bude motiv da ostanu. Neka se uključuju u procese, nameću svoje ideje, mijenjaju svoje sredine i u konačnici preuzmu kormilo vođenja ove zemlje. Mislim da nije sve tako sumorno u ovoj zemlji kako se predstavlja. Stotine je mladih ljudi pokrenulo vlastite firme, izvoze svoje proizvode, vode velike projekte u ovoj zemlji, projektuju zgrade, tunele i mostove, rade u kliničkim centrima, bave se muzikom, snimaju filmove, bave se turizmom i poljoprivredom...

Naravno, problema ima mnogo i o njima treba govoriti i njih treba rješavati, ali mislim da se puno više pažnje mora posvetiti i pozitivnim primjerima, gdje su u fokusu mladi ljudi, koji su budućnost Bosne i Hercegovine.

Bliže nam se Lokalni izbori. Koja je Vaša poruka svima koji imaju pravo glasa?

Najprije, glasanje je pravo i dužnost svih građana. Na dan izbora građani kreiraju budućnost svojih zajednica i svoje zemlje. Nedavno sam uputila video poruku bh. građanima u inostranstvu i objasnila zašto je važno da se registruju i glasaju. Koristim se i ovom prilikom da naglasim značaj i ulogu dijaspore, te da ih pozovem da se u naredna tri dana registruju. Oni mogu značajno mijenjati budućnost ove zemlje. Posebno želim da pozovem građane da glasaju u mjestima iz kojih su protjerani tokom agresije. To je važno za te sredine i ljude koji su se vratili na prijeratna ognjišta.

Mi smo se ove godine u MVP-u odlučili za jedan intenzivniji institucionalni pristup. Osnovan je Tim MVP-a BiH za operativnu podršku Lokalnim izborima 2020. godine, na kojem su učešće uzeli i članovi Centralne izborne komisije BiH, Jakup Subašić i dr Suad Arnautović. Želimo da na ovaj način naglasimo značajnu ulogu koju imaju diplomatsko-konzularna predstavništva BiH u svijetu u ostvarivanju biračkog prava državljana BiH u inostranstvu, u boljem informisanju građana i podrške registraciji, kao i organizaciji samog glasanja u prostorijama DKP mreže. Na ovaj način smo izrazili spremnost i maksimalne napore u cilju što boljeg odziva bh. građana iz dijaspore na Lokalnim izborima, koji će biti održani 15. novembra 2020. godine. Moja lična poruka je: Izađite na izbore, vaši glasovi mogu mnogo značiti.